Upućivanjem (asignacijom) jedno lice, uputilac (asignant) ovlašćuje drugo lice, upućenika (asignat) da za njegov račun izvrši nešto određenom trećem licu, primaocu uputa (asignatar), a ovoga ovlašćuje da to izvršenje primi u svoje ime.

Primalac uputa stiče pravo da zahteva od upućenika ispunjenje tek kad mu ovaj izjavi da prihvata uput.

Prihvatanje uputa ne može se opozvati.

Prihvatanjem uputa nastaje između primaoca uputa i upućenika dugovinski odnos nezavisan od odnosa između uputioca i upućenika, kao i odnos između uputioca i primaoca uputa.

Upućenik koji je prihvatio uput može istaći primaocu uputa samo prigovore koji se tiču punovažnosti prihvatanja, prigovore koji se zasnivaju na sadržini prihvatanja ili na sadržini samog uputa, kao i prigovore koje ima lično prema njemu.

Primalac uputa može uput preneti na drugog i pre prihvatanja od upućenika, a ovaj ga može preneti dalje, izuzev kad iz samog uputa ili posebnih okolnosti proizlazi da je on neprenosiv.

Ako je upućenik izjavio primaocu uputa da prihvati uput, to prihvatanje ima dejstva prema svim licima na koja bi uput bio uzastopno prenesen.

Ako je upućenik izjavio pribaviocu, na koga je primalac uputa preneo uput, da ga prihvata, on ne može istaći prijaviocu prigovore koje ima prema primaocu uputa lično.

Pravo primaoca uputa da zahteva ispunjenje od upućenika zastareva za godinu dana.

Ako za ispunjenje nije određen rok, zastarelost počinje teći kada upućenik prihvati uput, a ako ga je on prihvatio pre nego što je dat primaocu uputa, onda kada bude dat ovome.

Poverilac nije dužan pristati na uput koji mu je učinio dužnik u cilju ispunjenja svoje obaveze, ali je dužan da o svom odbijanju odmah izvesti dužnika, inače će mu odgovarati za štetu.

Poverilac koji je pristao na uput dužan je pozvati upućenika da ga izvrši.

Kad je poverilac pristao na uput učinjen od njegovog dužnika u cilju ispunjenja obaveza, ta obaveza ne prestaje ako nije drukčije ugovoreno, ni njegovim pristankom na uput, ni prihvatanjem od strane upućenika, nego tek ispunjenjem od strane upućenika.

Poverilac koji je pristao na uput učinjen od njegovog dužnika može zahtevati od uputioca da mu ispuni ono što mu duguje samo ako nije dobio ispunjenje od upućenika u vreme određeno u uputu.

Ako upućenik odbije pristanak na uput, ili odbije ispunjenje koje mu zahteva primalac uputa, ili izjavi unapred da neće da ga izvrši, primalac uputa je dužan obavestiti odmah uputioca o tome, inače mu odgovara za štetu.

Primalac uputa koji nije poverilac uputioca i koji neće da se koristi uputom može odustati od njega, čak i ako je već izjavio da ga prima, ali je dužan da bez odlaganja obavesti o tome uputioca.

Uputilac može opozvati ovlašćenje koje je uputom dao primaocu uputa, izuzev ako je uput izdao u cilju ispunjenja nekog svog duga prema njemu i uopšte ako je uput izdao u njegovom interesu.

Upućenik nije dužan prihvatiti uput, čak i ako je dužnik uputioca, izuzev ako mu je to obećao.

Ali, kad je uput izdat na osnovu upućenikovog duga uputiocu, upućenik je dužan da ga izvrši do iznosa tog duga, ako mu to ni po čemu nije teže od ispunjenja obaveze prema uputiocu.

Izvršenjem uputa izdatog na osnovu upućenikovog duga uputiocu, upućenik se oslobađa u istoj meri svoga duga prema uputiocu.

Uputilac može opozvati ovlašćenje koje je uputom dao upućeniku, sve dok ovaj ne izjavi primaocu uputa da prihvata uput, ili ga ne izvrši.

On ga može opozvati i kad je u samom uputu navedeno da je neopoziv, kao i kad bi se opozivanjem vređala neka njegova obaveza prema primaocu uputa.

Otvaranje stečaja nad imovinom uputioca povlači po samom zakonu opozivanje uputa, izuzev slučaja kad je upućenik bio već prihvatio uput pre otvaranja stečaja, kao i kad u času prihvatanja nije znao niti je morao znati za taj stečaj.

Smrt uputioca, primaoca uputa ili upućenika, kao i lišenje poslovne sposobnosti nekoga od njih, nema uticaja na uput.

Pismeni uput može biti izdat na donosioca.

U tom slučaju svaki imalac hartije ima prema upućeniku položaj primaoca uputa.

Odnosi koji uputom nastaju između primaoca uputa i uputioca, nastaju u ovom slučaju samo između svakog pojedinog imaoca hartije i lica koje mu je hartiju ustupilo.

Pismeni uput koji glasi na novac, na hartije od vrednosti ili na zamenljive stvari može biti izdat sa odredbom "po naredbi", ako je upućenik lice koje se bavi privrednom delatnošću i ako ono što treba da izvrši ulazi u okvir te delatnom.