Zakon o parničnom postupku

Status

Na snazi
V
N

Aktivna Verzija

Opšte informacije

DonosilacNarodna skupština Republike Srbije

Zakon o parničnom postupku

5.

Mesna nadležnost

Čl. 38–65
Član38
Tužba se podnosi sudu koji je opšte mesno nadležan, ako zakonom nije drugačije propisano.
Član39
Za suđenje je opšte mesno nadležan sud na čijem području tuženi ima prebivalište.
Ako tuženi nema prebivalište u Republici Srbiji niti u nekoj drugoj državi, opšte mesno nadležan je sud na čijem području tuženi ima boravište.
Ako tuženi pored prebivališta ima i boravište u nekom drugom mestu, a prema okolnostima može da se pretpostavi da će tu duže vreme da boravi, opšte mesno nadležan je i sud boravišta tuženog.
Član40
Za suđenje u sporovima protiv Republike Srbije, autonomne pokrajine, jedinice lokalne samouprave i njihovih organa, opšte mesno nadležan je sud na čijem se području nalazi sedište njene skupštine.
Za suđenje u sporovima protiv pravnih lica, opšte mesno nadležan je sud na čijem se području nalazi njihovo sedište, prema izveštaju Agencije za privredne registre.
Član41
Za suđenje u sporovima protiv državljanina Republike Srbije koji stalno živi u inostranstvu, gde je upućen na službu ili na rad od strane državnog organa ili pravnog lica, opšte mesno nadležan je sud njegovog poslednjeg prebivališta.
Član42
Ako je jednom tužbom tuženo više lica (), a za njih ne postoji mesna nadležnost istog suda, nadležan je sud koji je mesno nadležan za jednog od tuženih.
Član43
Za suđenje u sporovima o zakonskom izdržavanju, ako je tužilac lice koje traži izdržavanje, pored suda opšte mesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem području tužilac ima prebivalište, odnosno boravište.
Ako je za sporove o zakonskom izdržavanju sa međunarodnim elementom domaći sud nadležan zato što tužilac ima prebivalište u Republici Srbiji, mesno nadležan je sud na čijem području tužilac ima prebivalište.
Ako nadležnost domaćeg suda u sporovima o zakonskom izdržavanju postoji zato što tuženi ima imovinu u Republici Srbiji iz koje može da se naplati izdržavanje, mesno nadležan je sud na čijem se području nalazi ta imovina.
Član44
Za suđenje u sporovima zbog vanugovorne odgovornosti za štetu, pored suda opšte mesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem je području štetna radnja izvršena ili sud na čijem je području štetna posledica nastupila.
Ako je šteta nastala usled smrti ili teške telesne povrede, pored suda iz ovog člana, nadležan je i sud na čijem području tužilac ima prebivalište, odnosno boravište.
Odredbe ovog člana primenjivaće se i u postupku protiv organizacije za osiguranje radi naknade štete trećim licima na osnovu propisa o neposrednoj odgovornosti organizacije za osiguranje, a odredba ovog člana i u postupku o regresnim zahtevima po osnovu naknade štete protiv regresnih dužnika.
Član45
Za suđenje u sporovima za zaštitu prava potrošača, pored suda opšte mesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem području potrošač ima prebivalište, odnosno boravište.
Član46
Za suđenje u sporovima zbog povrede prava ličnosti, pored suda opšte mesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem području je štetna radnja izvršena ili sud na čijem području tužilac ima prebivalište, odnosno boravište.
Član47
Za suđenje u sporovima za zaštitu prava na osnovu pismene garancije protiv proizvođača koji je dao garanciju, pored suda opšte mesne nadležnosti za proizvođača, nadležan je i sud opšte mesne nadležnosti za prodavca koji je prilikom prodaje stvari uručio kupcu pismenu garanciju proizvođača.
Član48
Za suđenje u sporovima radi utvrđivanja postojanja ili nepostojanja braka, poništenja braka ili razvoda braka (bračni sporovi), pored suda opšte mesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem području su supružnici imali poslednje zajedničko prebivalište.
Ako je za bračne sporove domaći sud nadležan zato što su supružnici imali poslednje zajedničko prebivalište u Republici Srbiji, odnosno zato što tužilac ima prebivalište u Republici Srbiji, mesno nadležan je sud na čijem su području supružnici imali poslednje zajedničko prebivalište, odnosno sud na čijem području tužilac ima prebivalište.
Član49
Ako je u sporovima o imovinskim odnosima supružnika domaći sud nadležan zato što se imovina supružnika nalazi u Republici Srbiji ili zato što tužilac u vreme podnošenja tužbe ima prebivalište ili boravište u Republici Srbiji, mesno nadležan je sud na čijem području tužilac ima prebivalište ili boravište u vreme podnošenja tužbe.
Član50
U postupku radi utvrđivanja ili osporavanja očinstva ili materinstva dete može da podnese tužbu pred sudom opšte mesne nadležnosti ili pred sudom na čijem području ima prebivalište, odnosno boravište.
Ako je u postupku radi utvrđivanja ili osporavanja očinstva ili materinstva domaći sud nadležan zato što tužilac ima prebivalište u Republici Srbiji, mesno nadležan je sud na čijem području tužilac ima prebivalište.
Član51
Za suđenje u sporovima o pravu svojine i drugim stvarnim pravima na nepokretnosti, sporovima zbog smetanja državine na nepokretnosti, kao i u sporovima iz zakupnih odnosa na nepokretnosti, isključivo je mesno nadležan sud na čijem području se nalazi nepokretnost.
Ako se nepokretnost nalazi na području više sudova, nadležan je svaki od tih sudova.
U sporovima zbog smetanja državine na pokretnim stvarima, pored suda opšte mesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem području je nastalo smetanje.
Član52
Ako je za suđenje u sporovima o pravu svojine i drugim stvarnim pravima na vazduhoplovu i brodu, kao i u sporovima iz zakupnih odnosa na vazduhoplovu i brodu, nadležan domaći sud, isključivo je mesno nadležan sud na čijem se području vodi upisnik u koji je vazduhoplov, odnosno brod upisan.
Ako je za suđenje u sporovima zbog smetanja državine na vazduhoplovu, odnosno brodu iz ovog člana nadležan domaći sud, pored suda na čijem se području vodi upisnik u koji je vazduhoplov, odnosno brod upisan, mesno je nadležan i sud na čijem se području dogodilo smetanje.
Član53
Tužba o imovinskopravnim zahtevima protiv lica za koja ne postoji opšta mesna nadležnost u Republici Srbiji može da se podnese svakom domaćem sudu na čijem se području nalazi imovina tog lica ili predmet koji se tužbom traži.
Ako nadležnost domaćeg suda postoji zato što je obaveza nastala za vreme boravka tuženog u Republici Srbiji, mesno nadležan je sud na čijem je području obaveza nastala.
Za sporove protiv lica za koja ne postoji opšta mesna nadležnost u Republici Srbiji, za obaveze koje treba da se ispune u Republici Srbiji, tužba može da se podnese sudu na čijem području ta obaveza treba da se ispuni.
Član54
Za suđenje u sporovima protiv pravnog lica koje ima ogranak izvan svog sedišta, ako spor proizlazi iz pravnog odnosa tog ogranka, pored suda opšte mesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem se području nalazi taj ogranak.
Član55
Za sporove protiv pravnog lica koje ima sedište u inostranstvu u pogledu obaveza koje su zasnovane u Republici Srbiji ili u Republici Srbiji moraju da se ispune, tužba može da se podnese sudu na čijem se području nalazi njegovo stalno zastupništvo ili sedište organa kome je povereno da vrši njegove poslove.
Član56
U sporovima protiv Republike Srbije iz odnosa sa vojnim jedinicama, odnosno vojnim ustanovama, isključivo je nadležan sud na čijem se području nalazi sedište komande vojne jedinice, odnosno vojne ustanove.
Član57
Dok ostavinski postupak nije pravnosnažno okončan, za suđenje u sporovima iz naslednopravnih odnosa, kao i u sporovima za potraživanja poverioca prema naslednicima ostavioca za dugove ostavioca, isključivo je mesno nadležan sud pred kojim se vodi ostavinski postupak, odnosno sud na čijem području se nalazi sud pred kojim se vodi ostavinski postupak.
Član58
Za suđenje u sporovima koji nastaju u toku i povodom sudskog ili administrativnog izvršnog postupka, odnosno u toku i povodom stečajnog postupka, isključivo je mesno nadležan sud koji sprovodi izvršni, odnosno stečajni postupak, odnosno sud na čijem području se nalazi sud koji sprovodi izvršni postupak, odnosno sud na čijem se području sprovodi administrativno izvršenje.
Član59
Za suđenje u sporovima imaoca menice ili čeka protiv potpisnika, pored suda opšte mesne nadležnosti, nadležan je i sud mesta plaćanja.
Član60
Ako je u sporu iz radnog odnosa tužilac zaposleni, za suđenje je, pored suda koji je opšte mesno nadležan za tuženog, nadležan i sud na čijem se području rad obavlja ili se obavljao.
Član61
Ako u stranoj državi državljanin Republike Srbije može da bude tužen pred sudom koji po odredbama ovog zakona ne bi bio mesno nadležan za suđenje u toj građanskopravnoj stvari, ista nadležnost će da važi i za suđenje državljaninu te strane države pred domaćim sudom.
Član62
Nadležni sud prvog stepena može sam ili na predlog stranke da podnese zahtev najvišem sudu određene vrste da odredi da u pojedinom predmetu postupa drugi stvarno nadležni sud, ako je očigledno da će tako lakše da se sprovede postupak ili ako za to postoje drugi opravdani razlozi.
Zahtev nadležnog suda prvog stepena iz ovog člana ne dostavlja se strankama na izjašnjavanje.
Predlog za delegaciju nadležnosti iz ovog člana posle pripremnog, odnosno prvog ročišta za glavnu raspravu stranka može da podnese samo ako je razlog nastao ili je stranka za njega kasnije saznala.
Predlog stranke za delegaciju nadležnosti, nadležni sud prvog stepena će da dostavi na izjašnjavanje protivnoj stranci sa nalogom da se izjasni o predlogu u roku od tri dana od dana dostavljanja.
Nadležni sud prvog stepena može da zastane sa postupkom ukoliko je podneo zahtev za delegaciju nadležnosti.
O predlogu stranke za delegaciju nadležnosti iz ovog člana odlučuje nadležni sud prvog stepena rešenjem protiv koga žalba nije dopuštena, u roku od osam dana od dana prijema predloga.
O zahtevu nadležnog suda prvog stepena iz ovoga člana odlučuje veće najvišeg suda određene vrste.
Zahtev, odnosno predlog za delegaciju nadležnosti može da se podnese i u drugostepenom postupku pod uslovima iz ovog člana.
Član63
Prvostepeni ili drugostepeni sud će da odbaci predlog za određivanje drugog stvarno nadležnog suda ako stranka ponovo podnese istovetan predlog, ako je predlog neobrazložen, ne sadrži razloge iz ovog zakona ili ako stranka predlaže određivanje drugog stvarno nadležnog suda iz razloga koji se odnose na isključenje, odnosno izuzeće.
Odluku iz ovog člana donosi predsednik veća prvostepenog suda u roku od osam dana ili veće drugostepenog suda i protiv ove odluke nije dozvoljena žalba.
Član64
Ako je za suđenje nadležan domaći sud, a po odredbama ovog zakona ne može da se utvrdi koji je sud mesno nadležan, Vrhovni kasacioni sud će, na predlog stranke, da odredi koji će stvarno nadležan sud da bude mesno nadležan.
Član65
Ako zakonom nije propisana isključiva mesna nadležnost nekog suda, stranke mogu da se sporazumeju da im u prvom stepenu sudi sud koji nije mesno nadležan, pod uslovom da je taj sud stvarno nadležan.
Ako je zakonom propisano da su za suđenje mesno nadležna dva ili više domaćih sudova, stranke mogu da se sporazumeju da im u prvom stepenu sudi jedan od tih sudova ili neki drugi stvarno nadležan sud.
Sporazum iz ovog člana proizvodi pravno dejstvo samo ako je sastavljen u pisanom obliku i ako se odnosi na određeni spor ili više sporova koji svi proističu iz određenog pravnog odnosa.
Ispravu o sporazumu tužilac mora da priloži uz tužbu, a tuženi uz prigovor nenadležnosti.