Ovim zakonom uređuju se pravila postupka za pružanje sudske pravne zaštite po kojima se postupa i odlučuje u parnicama za rešavanje sporova nastalih povodom povrede prava ličnosti i sporova iz porodičnih, radnih, privrednih, imovinskopravnih i drugih građanskopravnih odnosa, osim sporova za koje je posebnim zakonom propisana druga vrsta postupka.
U parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahteva koji su postavljeni u postupku.
Stranke mogu slobodno da raspolažu zahtevima koje su postavile u toku postupka. Stranke mogu da se odreknu svog zahteva, priznaju zahtev protivne stranke i da se poravnaju.
Sud neće da dozvoli raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti sa prinudnim propisima, javnim poretkom, pravilima morala i dobrim običajima.
Stranke su dužne da iznesu sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahteve i da predlože dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.
Sud će da razmotri i utvrdi samo činjenice koje su stranke iznele i da izvede samo dokaze koje su stranke predložile, ako zakonom nije drugačije propisano.
Sud je ovlašćen da utvrdi i činjenice koje stranke nisu iznele i izvede dokaze koje stranke nisu predložile, ako iz rezultata raspravljanja i dokazivanja proizlazi da stranke raspolažu zahtevima kojima ne mogu da raspolažu (
Sud odlučuje po svom uverenju, na osnovu savesne i brižljive ocene svakog dokaza zasebno, svih dokaza kao celine i na osnovu rezultata celokupnog postupka, koje će činjenice da uzme kao dokazane.
Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtevima i predlozima u razumnom roku.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja, u skladu sa prethodno određenim vremenskim okvirom za preduzimanje parničnih radnji (u daljem tekstu: vremenski okvir) i sa što manje troškova.
Sud će da uputi stranke na medijaciju ili na informativno ročište za medijaciju, u skladu sa zakonom, odnosno da ukaže strankama na mogućnost za vansudsko rešavanje spora medijacijom ili na drugi sporazuman način.
Ako odluka zavisi od prethodnog rešenja pitanja da li postoji neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije doneo odluku sud ili drugi nadležni organ (prethodno pitanje), sud može sam da reši to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije predviđeno.
Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravno dejstvo samo u parnici u kojoj je to pitanje rešeno.
U parničnom postupku sud je u pogledu postojanja krivičnog dela i krivične odgovornosti učinioca vezan za pravnosnažnu presudu krivičnog suda kojom se optuženi oglašava krivim.
Stranke preduzimaju parnične radnje u pisanom obliku izvan ročišta, a usmeno na ročištu, ako za pojedine radnje nije zakonom propisan oblik u kome moraju da se preduzmu.
Sud ocenjuje po službenoj dužnosti, odmah po prijemu tužbe, da li je nadležan i u kojem je sastavu nadležan, na osnovu navoda u tužbi i na osnovu činjenica koje su sudu poznate.
Ako se u toku postupka promene okolnosti na kojima je zasnovana nadležnost suda ili ako tužilac smanji tužbeni zahtev, sud koji je bio nadležan u vreme podnošenja tužbe ostaje i dalje nadležan i ako bi usled ovih promena bio nadležan drugi sud iste vrste.
Sud u toku celog postupka po službenoj dužnosti pazi da li rešavanje spora spada u sudsku nadležnost.
Sud će da se oglasi nenadležnim, ukine sprovedene radnje u postupku i odbaci tužbu, ako u toku postupka utvrdi da za rešavanje spora nije nadležan sud nego neki drugi organ.
Sud će da se po službenoj dužnosti oglasi nenadležnim, ukine sprovedene radnje u postupku i odbaci tužbu ako u toku postupka utvrdi da za rešavanje spora nije nadležan sud Republike Srbije (u daljem tekstu: domaći sud), osim ako nadležnost domaćeg suda zavisi od pristanka tuženog, a tuženi je dao svoj pristanak.
Sud u toku celog postupka po službenoj dužnosti pazi na svoju stvarnu nadležnost.
Viši sud prvog stepena ne može da se oglasi stvarno nenadležnim ni po službenoj dužnosti ni po prigovoru tuženog posle upuštanja tuženog u raspravljanje u pravnim stvarima iz nadležnosti nižeg suda prvog stepena iste vrste.
Ako se tužba ne dostavlja tuženom na odgovor, tuženi može da istakne prigovor nenadležnosti najkasnije pre početka pripremnog ročišta, a ako se ono ne održava, pre otvaranja glavne rasprave.
Protiv rešenja višeg suda prvog stepena kojim se oglasio stvarno nadležnim, kao i protiv rešenja kojim se taj sud oglasio stvarno nenadležnim i predmet ustupio nižem sudu prvog stepena iste vrste, nije dozvoljena žalba.
Sud će rešenjem da obustavi parnični postupak, ako do donošenja odluke o glavnoj stvari utvrdi da postupak treba da se sprovede po pravilima vanparničnog postupka.
Postupak će da se nastavi, po pravnosnažnosti rešenja, pred nadležnim sudom po pravilima vanparničnog postupka.
Sud će po službenoj dužnosti da se oglasi mesno nenadležnim ako postoji isključiva mesna nadležnost nekog drugog suda, najkasnije u roku od osam dana od dana prijema odgovora na tužbu.
Ako se tužba ne dostavlja tuženom na odgovor, sud će po službenoj dužnosti da se oglasi mesno nenadležnim u roku od osam dana od dana prijema tužbe.
Sud može da se po prigovoru mesne nenadležnosti tuženog oglasi mesno nenadležnim u roku od osam dana od dana prijema odgovora na tužbu.
Ako se tužba ne dostavlja na odgovor, tuženi može da istakne prigovor mesne nenadležnosti najkasnije na pripremnom ročištu, odnosno na prvom ročištu za glavnu raspravu, ako se pripremno ročište ne održava, a pre upuštanja u raspravljanje, o čemu sud mora da odluči u roku od osam dana od dana izjavljivanja prigovora.
Po pravnosnažnosti rešenja kojim se oglasio nenadležnim (), sud će da ustupi predmet nadležnom sudu.
Sud će, u slučaju izborne nadležnosti, da zatraži od tužioca da se izjasni u roku od tri dana pre nego što ustupi predmet nadležnom sudu. U slučaju da se tužilac ne izjasni u određenom roku, sud će da ustupi predmet sudu opšte mesne nadležnosti.
Sud kome je predmet ustupljen kao nadležnom nastaviće postupak kao da je kod njega bio pokrenut.
Ako sud kome je predmet ustupljen kao nadležnom smatra da je nadležan sud koji mu je predmet ustupio ili neki drugi sud, dostaviće predmet sudu koji treba da reši ovaj sukob nadležnosti u roku od osam dana od dana prijema predmeta, osim ako nađe da mu je predmet ustupljen usled očigledne omaške, a trebalo je da bude ustupljen nekom drugom sudu, u kom slučaju će da ustupi predmet drugom sudu i o tome obavesti sud koji mu je predmet ustupio.
Ako je povodom žalbe protiv odluke prvostepenog suda kojom se on oglasio mesno nenadležnim odluku doneo drugostepeni sud, za tu odluku vezan je u pogledu nadležnosti i sud kome je predmet ustupljen, ako je drugostepeni sud koji je odluku doneo nadležan za rešavanje sukoba nadležnosti između tih sudova.
Odluka drugostepenog suda o stvarnoj nenadležnosti prvostepenog suda vezuje svaki sud kome isti predmet bude kasnije ustupljen, ako je drugostepeni sud nadležan za rešavanje sukoba nadležnosti između tih sudova.
Ako postoji opasnost zbog odlaganja, sud će da preduzima pojedine radnje i na području susednog suda i o tome će da obavesti sud na čijem području je preduzeta radnja.
U pogledu nadležnosti domaćih sudova za suđenje strancima koji uživaju imunitet u Republici Srbiji i za suđenje stranim državama i međunarodnim organizacijama javnopravnog karaktera važe pravila međunarodnog prava.
Sud u slučaju sumnje o postojanju i obimu imuniteta, može da zatraži obaveštenje od ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa.
Domaći sud je nadležan za suđenje, ako je njegova nadležnost za spor sa međunarodnim elementom izričito predviđena zakonom ili međunarodnim ugovorom.
Ako u zakonu ili međunarodnom ugovoru nema izričite odredbe o nadležnosti domaćeg suda za određenu vrstu sporova, domaći sud je nadležan za suđenje u toj vrsti sporova i ako njegova nadležnost proizlazi iz odredaba zakona o mesnoj nadležnosti domaćeg suda.
Ako je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima propisanim u ovom zakonu merodavna vrednost predmeta spora, kao vrednost predmeta spora uzima se samo vrednost glavnog zahteva.
Kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i troškovi postupka ne uzimaju se u obzir ako ne čine glavni zahtev.
Ako se zahtev odnosi na buduća davanja koja se ponavljaju, vrednost predmeta spora računa se po njihovom zbiru, ali najviše do iznosa koji odgovara zbiru davanja za vreme od pet godina.
Ako jedna tužba protiv istog tuženog obuhvata više zahteva koji se zasnivaju na istom činjeničnom i pravnom osnovu, nadležnost se određuje prema zbiru vrednosti svih zahteva.
Ako zahtevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova ili su istaknuti protiv više tuženih, nadležnost se određuje prema vrednosti svakog pojedinog zahteva.
Ako se tužbenim zahtevom traži utvrđenje prava svojine ili drugih stvarnih prava na nepokretnostima, utvrđenje ništavosti, poništaj ili raskid ugovora, koji ima za predmet nepokretnost, vrednost predmeta spora se određuje prema tržišnoj vrednosti nepokretnosti ili njenog dela.
Ako se spor vodi o postojanju zakupnog odnosa, vrednost se računa prema jednogodišnjoj zakupnini, osim ako se radi o zakupnom odnosu zaključenom na kraće vreme.
Ako se tužbom zahteva samo davanje obezbeđenja za izvesno potraživanje ili ustanovljenje založnog prava, vrednost predmeta spora određuje se prema iznosu potraživanja koje treba da se obezbedi.
ovog člana, ako predmet zaloge ima manju vrednost od potraživanja koje treba da se obezbedi, kao vrednost predmeta spora uzeće se vrednost predmeta zaloge.
Ako se tužbeni zahtev ne odnosi na novčani iznos, a tužilac u tužbi navede da pristaje da umesto ispunjenja tog zahteva primi određeni novčani iznos, kao vrednost predmeta spora uzeće se taj iznos.
U drugim slučajevima, ako se tužbeni zahtev ne odnosi na novčani iznos, merodavna je vrednost predmeta spora koju je tužilac označio u tužbi.
ovog člana tužilac očigledno suviše visoko ili suviše nisko označio vrednost predmeta spora, sud će, najkasnije na pripremnom ročištu, a ako pripremno ročište nije održano onda na glavnoj raspravi, pre početka raspravljanja o glavnoj stvari, brzo i na pogodan način da proveri tačnost označene vrednosti i utvrdi vrednost predmeta spora.
U prvom stepenu sporove sudi veće, osim ako zakonom nije propisano da sudi sudija pojedinac.
Ako veće sudi u prvom stepenu, sastavljeno je od jednog sudije predsednika veća i dvoje sudija porotnika.
Sudija pojedinac sudi u:
1)
imovinskopravnim sporovima,
2)
stambenim sporovima,
3)
sporovima zbog smetanja državine,
4)
sporovima o autorskim i srodnim pravima,
5)
sporovima o objavljivanju informacije i odgovora na informaciju,
6)
sporovima o zaštiti i upotrebi pronalazaka, industrijskog dizajna, modela, uzoraka, žigova, oznaka geografskog porekla, topografije integrisanih kola (topografije poluprovodničkih proizvoda) i prava oplemenjivača biljnih sorti,
7)
sporovima zbog diskriminacije,
8)
sporovima zbog povrede prava ličnosti,
9)
sporovima povodom izbora i razrešenja organa pravnih lica,
10)
sporovima povodom kolektivnih ugovora,
11)
potrošačkim sporovima,
12)
sporovima povodom štrajka.
Sudija pojedinac sprovodi postupak i donosi odluku u predmetima pravne pomoći.
Sudije koje sude u prvom i drugom stepenu u parničnom postupku u vezi sa porodičnim odnosima moraju biti lica koja su stekla posebna znanja iz oblasti prava deteta.
Ako sudi u drugom stepenu u sednici veća ili na raspravi sud odlučuje u veću sastavljenom od troje sudija, osim kad je ovim zakonom drugačije propisano.
Vrhovni kasacioni sud odlučuje u veću sastavljenom od troje sudija.
Za suđenje je opšte mesno nadležan sud na čijem području tuženi ima prebivalište.
Ako tuženi nema prebivalište u Republici Srbiji niti u nekoj drugoj državi, opšte mesno nadležan je sud na čijem području tuženi ima boravište.
Ako tuženi pored prebivališta ima i boravište u nekom drugom mestu, a prema okolnostima može da se pretpostavi da će tu duže vreme da boravi, opšte mesno nadležan je i sud boravišta tuženog.
Za suđenje u sporovima protiv Republike Srbije, autonomne pokrajine, jedinice lokalne samouprave i njihovih organa, opšte mesno nadležan je sud na čijem se području nalazi sedište njene skupštine.
Za suđenje u sporovima protiv pravnih lica, opšte mesno nadležan je sud na čijem se području nalazi njihovo sedište, prema izveštaju Agencije za privredne registre.
Za suđenje u sporovima protiv državljanina Republike Srbije koji stalno živi u inostranstvu, gde je upućen na službu ili na rad od strane državnog organa ili pravnog lica, opšte mesno nadležan je sud njegovog poslednjeg prebivališta.
Za suđenje u sporovima o zakonskom izdržavanju, ako je tužilac lice koje traži izdržavanje, pored suda opšte mesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem području tužilac ima prebivalište, odnosno boravište.
Ako je za sporove o zakonskom izdržavanju sa međunarodnim elementom domaći sud nadležan zato što tužilac ima prebivalište u Republici Srbiji, mesno nadležan je sud na čijem području tužilac ima prebivalište.
Ako nadležnost domaćeg suda u sporovima o zakonskom izdržavanju postoji zato što tuženi ima imovinu u Republici Srbiji iz koje može da se naplati izdržavanje, mesno nadležan je sud na čijem se području nalazi ta imovina.
Za suđenje u sporovima zbog vanugovorne odgovornosti za štetu, pored suda opšte mesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem je području štetna radnja izvršena ili sud na čijem je području štetna posledica nastupila.
Ako je šteta nastala usled smrti ili teške telesne povrede, pored suda iz
ovog člana, nadležan je i sud na čijem području tužilac ima prebivalište, odnosno boravište.
Odredbe ovog člana primenjivaće se i u postupku protiv organizacije za osiguranje radi naknade štete trećim licima na osnovu propisa o neposrednoj odgovornosti organizacije za osiguranje, a odredba
Za suđenje u sporovima za zaštitu prava potrošača, pored suda opšte mesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem području potrošač ima prebivalište, odnosno boravište.
Za suđenje u sporovima zbog povrede prava ličnosti, pored suda opšte mesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem području je štetna radnja izvršena ili sud na čijem području tužilac ima prebivalište, odnosno boravište.
Za suđenje u sporovima za zaštitu prava na osnovu pismene garancije protiv proizvođača koji je dao garanciju, pored suda opšte mesne nadležnosti za proizvođača, nadležan je i sud opšte mesne nadležnosti za prodavca koji je prilikom prodaje stvari uručio kupcu pismenu garanciju proizvođača.
Za suđenje u sporovima radi utvrđivanja postojanja ili nepostojanja braka, poništenja braka ili razvoda braka (bračni sporovi), pored suda opšte mesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem području su supružnici imali poslednje zajedničko prebivalište.
Ako je za bračne sporove domaći sud nadležan zato što su supružnici imali poslednje zajedničko prebivalište u Republici Srbiji, odnosno zato što tužilac ima prebivalište u Republici Srbiji, mesno nadležan je sud na čijem su području supružnici imali poslednje zajedničko prebivalište, odnosno sud na čijem području tužilac ima prebivalište.
Ako je u sporovima o imovinskim odnosima supružnika domaći sud nadležan zato što se imovina supružnika nalazi u Republici Srbiji ili zato što tužilac u vreme podnošenja tužbe ima prebivalište ili boravište u Republici Srbiji, mesno nadležan je sud na čijem području tužilac ima prebivalište ili boravište u vreme podnošenja tužbe.
U postupku radi utvrđivanja ili osporavanja očinstva ili materinstva dete može da podnese tužbu pred sudom opšte mesne nadležnosti ili pred sudom na čijem području ima prebivalište, odnosno boravište.
Ako je u postupku radi utvrđivanja ili osporavanja očinstva ili materinstva domaći sud nadležan zato što tužilac ima prebivalište u Republici Srbiji, mesno nadležan je sud na čijem području tužilac ima prebivalište.
Za suđenje u sporovima o pravu svojine i drugim stvarnim pravima na nepokretnosti, sporovima zbog smetanja državine na nepokretnosti, kao i u sporovima iz zakupnih odnosa na nepokretnosti, isključivo je mesno nadležan sud na čijem području se nalazi nepokretnost.
Ako se nepokretnost nalazi na području više sudova, nadležan je svaki od tih sudova.
U sporovima zbog smetanja državine na pokretnim stvarima, pored suda opšte mesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem području je nastalo smetanje.
Ako je za suđenje u sporovima o pravu svojine i drugim stvarnim pravima na vazduhoplovu i brodu, kao i u sporovima iz zakupnih odnosa na vazduhoplovu i brodu, nadležan domaći sud, isključivo je mesno nadležan sud na čijem se području vodi upisnik u koji je vazduhoplov, odnosno brod upisan.
Ako je za suđenje u sporovima zbog smetanja državine na vazduhoplovu, odnosno brodu iz
ovog člana nadležan domaći sud, pored suda na čijem se području vodi upisnik u koji je vazduhoplov, odnosno brod upisan, mesno je nadležan i sud na čijem se području dogodilo smetanje.
Tužba o imovinskopravnim zahtevima protiv lica za koja ne postoji opšta mesna nadležnost u Republici Srbiji može da se podnese svakom domaćem sudu na čijem se području nalazi imovina tog lica ili predmet koji se tužbom traži.
Ako nadležnost domaćeg suda postoji zato što je obaveza nastala za vreme boravka tuženog u Republici Srbiji, mesno nadležan je sud na čijem je području obaveza nastala.
Za sporove protiv lica za koja ne postoji opšta mesna nadležnost u Republici Srbiji, za obaveze koje treba da se ispune u Republici Srbiji, tužba može da se podnese sudu na čijem području ta obaveza treba da se ispuni.
Za suđenje u sporovima protiv pravnog lica koje ima ogranak izvan svog sedišta, ako spor proizlazi iz pravnog odnosa tog ogranka, pored suda opšte mesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem se području nalazi taj ogranak.
Za sporove protiv pravnog lica koje ima sedište u inostranstvu u pogledu obaveza koje su zasnovane u Republici Srbiji ili u Republici Srbiji moraju da se ispune, tužba može da se podnese sudu na čijem se području nalazi njegovo stalno zastupništvo ili sedište organa kome je povereno da vrši njegove poslove.
U sporovima protiv Republike Srbije iz odnosa sa vojnim jedinicama, odnosno vojnim ustanovama, isključivo je nadležan sud na čijem se području nalazi sedište komande vojne jedinice, odnosno vojne ustanove.
Dok ostavinski postupak nije pravnosnažno okončan, za suđenje u sporovima iz naslednopravnih odnosa, kao i u sporovima za potraživanja poverioca prema naslednicima ostavioca za dugove ostavioca, isključivo je mesno nadležan sud pred kojim se vodi ostavinski postupak, odnosno sud na čijem području se nalazi sud pred kojim se vodi ostavinski postupak.
Za suđenje u sporovima koji nastaju u toku i povodom sudskog ili administrativnog izvršnog postupka, odnosno u toku i povodom stečajnog postupka, isključivo je mesno nadležan sud koji sprovodi izvršni, odnosno stečajni postupak, odnosno sud na čijem području se nalazi sud koji sprovodi izvršni postupak, odnosno sud na čijem se području sprovodi administrativno izvršenje.
Ako je u sporu iz radnog odnosa tužilac zaposleni, za suđenje je, pored suda koji je opšte mesno nadležan za tuženog, nadležan i sud na čijem se području rad obavlja ili se obavljao.
Ako u stranoj državi državljanin Republike Srbije može da bude tužen pred sudom koji po odredbama ovog zakona ne bi bio mesno nadležan za suđenje u toj građanskopravnoj stvari, ista nadležnost će da važi i za suđenje državljaninu te strane države pred domaćim sudom.
Nadležni sud prvog stepena može sam ili na predlog stranke da podnese zahtev najvišem sudu određene vrste da odredi da u pojedinom predmetu postupa drugi stvarno nadležni sud, ako je očigledno da će tako lakše da se sprovede postupak ili ako za to postoje drugi opravdani razlozi.
ovog člana posle pripremnog, odnosno prvog ročišta za glavnu raspravu stranka može da podnese samo ako je razlog nastao ili je stranka za njega kasnije saznala.
Predlog stranke za delegaciju nadležnosti, nadležni sud prvog stepena će da dostavi na izjašnjavanje protivnoj stranci sa nalogom da se izjasni o predlogu u roku od tri dana od dana dostavljanja.
Nadležni sud prvog stepena može da zastane sa postupkom ukoliko je podneo zahtev za delegaciju nadležnosti.
Prvostepeni ili drugostepeni sud će da odbaci predlog za određivanje drugog stvarno nadležnog suda ako stranka ponovo podnese istovetan predlog, ako je predlog neobrazložen, ne sadrži razloge iz
Ako je za suđenje nadležan domaći sud, a po odredbama ovog zakona ne može da se utvrdi koji je sud mesno nadležan, Vrhovni kasacioni sud će, na predlog stranke, da odredi koji će stvarno nadležan sud da bude mesno nadležan.
Ako zakonom nije propisana isključiva mesna nadležnost nekog suda, stranke mogu da se sporazumeju da im u prvom stepenu sudi sud koji nije mesno nadležan, pod uslovom da je taj sud stvarno nadležan.
Ako je zakonom propisano da su za suđenje mesno nadležna dva ili više domaćih sudova, stranke mogu da se sporazumeju da im u prvom stepenu sudi jedan od tih sudova ili neki drugi stvarno nadležan sud.
Sporazum iz ovog člana proizvodi pravno dejstvo samo ako je sastavljen u pisanom obliku i ako se odnosi na određeni spor ili više sporova koji svi proističu iz određenog pravnog odnosa.
Ispravu o sporazumu tužilac mora da priloži uz tužbu, a tuženi uz prigovor nenadležnosti.
Sudija ne može da vrši sudijsku dužnost (isključenje) ako:
1)
je sam stranka, zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke, ako je sa strankom u odnosu saovlašćenika, saobveznika ili regresnog obveznika ili ako je u istom predmetu saslušan kao svedok ili veštak;
2)
je kao akcionar vlasnik više od 3% akcija u ukupnom kapitalu pravnog lica, član privrednog društva ili član zadruge ako je jedna od stranaka njegov poverilac ili dužnik;
3)
mu je stranka ili zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke srodnik po krvi u pravoj liniji, a u pobočnoj liniji do četvrtog stepena ili mu je supružnik, odnosno vanbračni partner, srodnik po tazbini do drugog stepena, bez obzira da li je brak prestao ili nije;
4)
je staratelj, usvojitelj ili usvojenik stranke, njenog zakonskog zastupnika ili punomoćnika ili ako između njega i stranke, njenog zakonskog zastupnika ili punomoćnika stranke postoji zajedničko domaćinstvo;
5)
između sudije i stranke teče neka druga parnica;
6)
je u istom predmetu učestvovao u postupku medijacije ili u zaključenju sudskog poravnanja koje se pobija u parnici ili je doneo odluku koja se pobija ili je zastupao stranku kao advokat;
7)
je u stečajnom postupku kao stečajni sudija ili član stečajnog veća doneo odluku povodom koje je došlo do spora.
Sudija može da bude izuzet ako postoje okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristrasnost (izuzeće).
ovog zakona, sudija je dužan da prekine svaki rad na tom predmetu i da o razlozima za isključenje odmah obavesti stranke i predsednika suda, koji će da odluči o isključenju.
Ako sudija smatra da postoje razlozi za njegovo izuzeće, zastaće sa postupkom i odmah će o tome da obavesti stranke i predsednika suda koji će da odluči o izuzeću. Do donošenja rešenja predsednika suda, sudija može da preduzima samo one radnje za koje postoji opasnost od odlaganja.
Stranka je dužna da podnese zahtev čim sazna da postoji razlog za isključenje odnosno izuzeće, a najkasnije do zaključenja rasprave pred prvostepenim sudom, a ako nije bilo raspravljanja, do donošenja odluke.
U zahtevu mora da se navede zakonski razlog zbog koga se traži isključenje ili izuzeće, okolnosti iz kojih proizlazi da je predlog blagovremeno podnet i činjenice na kojima se zasniva postojanje razloga za isključenje ili izuzeće.
Zahtev za isključenje sudije koji odlučuje po pravnom leku, stranka može da podnese do donošenja odluke o pravnom leku, a zahtev za izuzeće u roku od 15 dana od dana prijema spisa u sud višeg stepena. Ako veće bude promenjeno, rok za podnošenje zahteva za izuzeće počinje iznova da teče od dana dostavljanja stranci te odluke suda.
) i nedopušten zahtev za isključenje ili izuzeće predsednik veća pred kojim se vodi postupak će da odbaci bez odlaganja i kad je stranka podnela predlog za njegovo isključenje, odnosno izuzeće.
Nije dopušten zahtev za isključenje ili izuzeće:
1)
kojim se uopšteno traži izuzeće svih sudija nekog suda ili svih sudija koji bi mogli da učestvuju u nekom postupku;
2)
o kome je već odlučeno;
3)
u kome nije obrazložen zakonski razlog zbog koga se izuzeće traži;
4)
ako stranka zahteva isključenje, odnosno izuzeće sudije koji ne postupa u tom predmetu;
5)
ako stranka zahteva isključenje, odnosno izuzeće predsednika suda, izuzev kada postupa u tom predmetu.
ovog člana podnet na ročištu sudija će ga odbaciti i nastaviće ročište, a ako je podnet u podnesku, najkasnije u roku od tri dana od dana prijema podneska.
Stranka u postupku može da bude svako fizičko i pravno lice.
Posebnim propisima određuje se ko osim fizičkih i pravnih lica može da bude stranka u postupku.
Javni tužilac ima pravo da učestvuje u parničnom postupku kao stranka samo u slučajevima propisanim zakonom.
Izuzetno, parnični sud može rešenjem, koje ima pravno dejstvo u određenoj parnici, da prizna svojstvo stranke i onim oblicima udruživanja i organizovanja koji nemaju stranačku sposobnost u smislu ovog člana, ako utvrdi da, s obzirom na predmet spora, ispunjavaju bitne uslove za sticanje stranačke sposobnosti, a naročito ako raspolažu imovinom na kojoj se može sprovesti izvršenje.
Zastupnik pravnog lica u postupku je lice koje je upisano u odgovarajući registar, a određeno je posebnim propisom, opštim i pojedinačnim aktom pravnog lica ili odlukom suda.
Zakonski zastupnik može u ime stranke da preduzima sve radnje u postupku. Ako je za podnošenje ili povlačenje tužbe, priznanje, odnosno za odricanje od tužbenog zahteva, zaključenje poravnanja, izjavljivanje, povlačenje ili odricanje od pravnog leka, posebnim propisima predviđeno da zastupnik mora da ima posebno ovlašćenje, on može te radnje da preduzima samo ako ima ovlašćenje.
Sud će po službenoj dužnosti da pazi da li lice koje se pojavljuje kao stranka može da bude stranka u postupku i da li je parnično sposobna, da li parnično nesposobnu stranku zastupa njen zakonski zastupnik i da li zakonski zastupnik ima posebno ovlašćenje ako je ono potrebno.
Lice koje se pojavljuje kao zakonski zastupnik dužno je da prilikom preduzimanja prve radnje u postupku dokaže da je zakonski zastupnik.
Zakonski zastupnik je dužan da podnese posebno ovlašćenje ako je za preduzimanje određenih radnji u postupku to potrebno.
Kad sud ustanovi da zakonski zastupnik lica pod starateljstvom ne pokazuje potrebnu pažnju u zastupanju, obavestiće o tome organ starateljstva. Ako bi usled propuštanja zastupnika mogla da nastane šteta za lice pod starateljstvom, sud će da zastane s postupkom i predloži da se odredi drugi zakonski zastupnik.
Kad sud utvrdi da lice koje se pojavljuje kao stranka ne može da bude stranka u postupku, a taj nedostatak može da se otkloni, pozvaće tužioca da otkloni nedostatak.
Kad sud utvrdi da stranka nema zakonskog zastupnika ili da zakonski zastupnik nema posebno ovlašćenje kad je ono potrebno, zatražiće da nadležni organ starateljstva postavi staratelja parnično nesposobnom licu ili će da preduzme druge mere koje su potrebne da bi parnično nesposobna stranka bila pravilno zastupana.
Sud će da odredi rok za otklanjanje nedostataka iz ovog člana, pod uslovima propisanim odredbama
Dok se ne otklone ovi nedostaci, u postupku mogu da se preduzimaju samo one radnje zbog čijeg odlaganja bi mogle da nastane štetne posledice.
Ako navedeni nedostaci ne mogu da se otklone ili ako određeni rok bezuspešno protekne, sud će rešenjem da ukine radnje sprovedene u postupku ukoliko su zahvaćene ovim nedostacima i odbaci tužbu ako su nedostaci takve prirode da sprečavaju dalje vođenje postupka.
Protiv rešenja kojim se naređuju mere za otklanjanje nedostataka nije dozvoljena žalba.
Ako se u toku postupka pred prvostepenim sudom pokaže da bi redovan postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika tuženom trajao dugo, pa bi zbog toga mogle da nastanu štetne posledice za jednu ili obe stranke, sud će tuženom da postavi privremenog zastupnika po redosledu sa spiska advokata koji sudu dostavlja nadležna advokatska komora. Spisak se objavljuje na internet stranici i oglasnoj tabli nadležne advokatske komore i suda. Prilikom postavljanja privremenog zastupnika, sud je dužan da poštuje redosled sa spiska.
ovog člana sud će da postavi tuženom privremenog zastupnika naročito ako:
1)
tuženi nije parnično sposoban, a nema zakonskog zastupnika;
2)
postoje suprotni interesi tuženog i njegovog zakonskog zastupnika;
3)
obe stranke imaju istog zakonskog zastupnika;
4)
je prebivalište ili boravište, odnosno sedište tuženog nepoznato, a tuženi nema punomoćnika;
5)
se tuženi ili njegov zakonski zastupnik, koji nemaju punomoćnika, nalaze u inostranstvu, a dostavljanje nije moglo da se izvrši.
Sud može da postavi privremenog zastupnika i pravnom licu, odnosno preduzetniku pod uslovima i na način propisanim u ovog člana.
Sud odlučuje rešenjem o postavljanju privremenog zastupnika, koje bez odlaganja dostavlja organu starateljstva poslednjeg prebivališta ili boravišta tuženog, a strankama čim je to moguće.
Privremeni zastupnik ima u postupku za koji je postavljen sva prava i dužnosti zakonskog zastupnika.
Privremeni zastupnik preduzima parnične radnje u postupku sve dok se stranka, njen zakonski zastupnik ili punomoćnik ne pojavi pred sudom ili dok organ starateljstva ne obavesti sud da je postavio staratelja.
Ako je privremeni zastupnik postavljen tuženom iz razloga navedenih u ovog zakona, sud će oglas o postavljanju privremenog zastupnika da objavi u "Službenom glasniku Republike Srbije", preko oglasne table suda i na internet stranici suda, a po potrebi i na drugi način.
ovog člana sadrži: označenje suda koji je postavio privremenog zastupnika, zakonski osnov, ime tuženog kome se postavlja zastupnik, predmet spora, ime zastupnika i njegovo zanimanje i boravište, kao i upozorenje da će zastupnik da zastupa tuženog u postupku sve dok se tuženi ili njegov punomoćnik ne pojavi pred sudom, odnosno dok organ starateljstva ne obavesti sud da je postavio staratelja.
Strani državljanin koji nije parnično sposoban po zakonu države čiji je državljanin, a parnično je sposoban po domaćem zakonu, može sam da preduzima radnje u postupku. Zakonski zastupnik može da preduzima radnje u postupku samo dok strani državljanin ne izjavi da sam preuzima vođenje parnice.
Stranke mogu da preduzimaju radnje u postupku lično ili preko punomoćnika.
Punomoćnik fizičkog lica može biti advokat, krvni srodnik u pravoj liniji, brat, sestra ili bračni drug, kao i predstavnik službe pravne pomoći jedinice lokalne samouprave koji je diplomirani pravnik sa položenim pravosudnim ispitom.
Punomoćnik zaposlenog u sporu iz radnog odnosa može biti i predstavnik sindikata čiji je zaposleni član, pod uslovom da je diplomirani pravnik sa položenim pravosudnim ispitom.
Punomoćnik pravnog lica može biti advokat, kao i diplomirani pravnik sa položenim pravosudnim ispitom koji je u radnom odnosu u tom pravnom licu.
Punomoćnik mora biti potpuno poslovno sposobno lice.
Stranku mora da zastupa advokat u postupku po vanrednim pravnim lekovima, izuzev ako je sama advokat.
Zastupanje Republike Srbije i njenih organa, jedinica teritorijalne autonomije i lokalne samouprave uređuje se posebnim propisima.
Sud može da pozove stranku koja ima punomoćnika da se pred sudom lično izjasni o činjenicama koje treba da se utvrde u parnici.
Stranka koju zastupa punomoćnik može uvek da pristupi sudu i daje izjave pored svog punomoćnika i sama preduzima radnje, ako ovim zakonom nije drugačije propisano.
Stranku koja nema punomoćnika i koja se iz neznanja ne koristi pravima koja joj pripadaju po ovom zakonu, sud će upozoriti da može angažovati punomoćnika, u skladu sa ovim zakonom.
Stranka može da izmeni ili opozove radnju svog punomoćnika.
Ako je punomoćnik priznao neku činjenicu na ročištu na kome stranka nije prisustvovala ili je neku činjenicu priznao u podnesku, a stranka to priznanje kasnije izmeni ili opozove, sud će da ceni obe izjave u smislu
Ako je stranka izdala punomoćje za vođenje parnice, a nije bliže odredila ovlašćenja u punomoćju, punomoćnik advokat je na osnovu ovakvog punomoćja ovlašćen da:
1)
vrši sve radnje u postupku, a naročito podnese tužbu, da je povuče, prizna tužbeni zahtev ili se odrekne tužbenog zahteva, zaključi poravnanje, izjavi pravni lek i da se odrekne ili odustane od njega, kao i da predlaže izdavanje privremenih mera obezbeđenja;
2)
podnosi predlog za izvršenje ili za obezbeđenje i preduzima potrebne radnje u postupku povodom takvog zahteva;
3)
prenese punomoćje na drugog punomoćnika ili ovlasti drugog punomoćnika na preduzimanje samo pojedinih radnji u postupku;
4)
od protivne strane primi i naplati dosuđene troškove.
Ako stranka u punomoćju nije bliže odredila ovlašćenja punomoćnika, punomoćnik koji nije advokat može na osnovu ovakvog punomoćja da preduzima sve radnje u postupku, ali mu je uvek potrebno izričito ovlašćenje za povlačenje tužbe, za priznanje ili odricanje od tužbenog zahteva, za zaključenje poravnanja, za povlačenje ili odricanje od redovnog pravnog leka i za prenošenje punomoćja na drugo lice.
Punomoćnik je dužan da prilikom preduzimanja prve radnje u postupku podnese punomoćje.
Sud je dužan da u toku celog postupka pazi da li je lice koje se pojavljuje kao punomoćnik ovlašćeno za zastupanje. Ako utvrdi da lice koje se pojavljuje kao punomoćnik nije ovlašćeno za preduzimanje određenje radnje, sud će da ukine parnične radnje koje je to lice preduzelo ako te radnje stranka nije naknadno odobrila.
Stranka može u svako vreme da opozove punomoćje, a punomoćnik može da ga u svako vreme otkaže.
Opozivanje, odnosno otkaz punomoćja mora da se saopšti sudu pred kojim se vodi postupak, u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik.
Punomoćnik je dužan da o otkazu punomoćja obavesti stranku i sud.
Opozivanje, odnosno otkaz punomoćja proizvodi dejstvo za protivnu stranku od časa kada joj je saopšteno.
Posle otkaza punomoćja punomoćnik je dužan da još 30 dana preduzima parnične radnje za lice koje mu je izdalo punomoćje, ako je potrebno da se otkloni šteta za davaoca punomoćja koja bi u to vreme mogla da nastane.
Punomoćje prestaje smrću fizičkog lica, proglašenjem za umrlo i gubitkom poslovne sposobnosti.
Ako je punomoćniku fizičkog lica dato ovlašćenje da može da preduzima sve radnje u postupku, a stranka, odnosno njen zakonski zastupnik umre ili postane poslovno nesposoban ili ako zakonski zastupnik bude razrešen dužnosti, punomoćnik je ovlašćen da preduzima radnje u postupku koje ne trpe odlaganje.
Punomoćje koje je izdalo pravno lice prestaje prestankom pravnog lica, otvaranjem stečajnog postupka i postupka likvidacije.
Po otvaranju postupka stečaja ili likvidacije u postupcima koji nastaju povodom stečajnog postupka, kao i u postupcima koji su tekli pre otvaranja stečajnog postupka, a nastavljeni nakon otvaranja navedenih postupaka, punomoćnici moraju da imaju punomoćje koje je izdao stečajni, odnosno likvidacioni upravnik.
Stranke i drugi učesnici u postupku imaju pravo da na ročištima i prilikom usmenog preduzimanja procesnih radnji pred sudom upotrebljavaju svoj jezik.
Ako se postupak vodi na jeziku koji stranke, odnosno drugi učesnici u postupku ne razumeju, obezbediće im se ako to zahtevaju, usmeno prevođenje na jezik koji razumeju onoga što se iznosi na ročištu, kao i usmeno prevođenje isprava koje se na ročištu koriste radi dokazivanja.
Ako je u sudu u službenoj upotrebi i jezik nacionalne manjine troškove prevođenja koji nastaju upotrebom službenih jezika nacionalne manjine u postupku od strane učesnika postupka obezbeđuje organ koji vodi postupak.
Stranke i drugi učesnici u postupku koji su slepi, gluvi ili nemi imaju pravo na besplatnog tumača u postupku pred sudom.
Pozivi, odluke i druga sudska pismena upućuju se strankama i drugim učesnicima u postupku na srpskom jeziku.
Ako je u sudu u službenoj upotrebi i jezik nacionalne manjine, sud i na tom jeziku dostavlja sudska pismena onim strankama i učesnicima u postupku koji su pripadnici te nacionalne manjine i koji se u postupku služe tim jezikom.
Stranke i drugi učesnici u postupku podnose sudu svoje tužbe, žalbe i druge podneske na jeziku koji je u službenoj upotrebi u sudu.
Stranke i drugi učesnici u postupku mogu upućivati sudu svoje podneske i na jeziku nacionalnih manjina koji nije u službenoj upotrebi u sudu ako je to u skladu sa zakonom.
Tužba, protivtužba, odgovor na tužbu i pravni lekovi podnose se u pisanom obliku (podnesci).
Pisanu formu ispunjavaju i podnesci upućeni sudu telegramom i elektronskom poštom, u skladu sa posebnim zakonom.
Podnesci moraju da budu razumljivi, da sadrže sve ono što je potrebno da bi po njima moglo da se postupi, a naročito: označenje suda, ime i prezime, poslovno ime privrednog društva ili drugog subjekta, prebivalište ili boravište, odnosno sedište stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i punomoćnika ako ih imaju, predmet spora, sadržinu izjave i potpis podnosioca.
Ako izjava sadrži zahtev, stranka je dužna da u podnesku navede činjenice na kojima zahtev zasniva, kao i dokaze ako je to potrebno.
Pisani podnesci se podnose isključivo izvan ročišta i to najkasnije 15 dana pre dana održavanja ročišta.
Podnesci i prilozi koji treba da se dostave protivnoj stranci podnose se sudu u potrebnom broju primeraka za sud i protivnu stranku.
Ako je na protivnoj strani više lica koja imaju zajedničkog zakonskog zastupnika ili punomoćnika, za sva ta lica podnesci i prilozi mogu da se podnesu u jednom primerku.
Isprave koje se prilažu podnesku podnose se u izvorniku ili prepisu.
Ispravu priloženu u izvorniku sud će da zadrži, a protivnoj stranci da dozvoli da se upozna sa njenom sadržinom. Kad prestane potreba da se izvornik isprave nalazi u sudu, vratiće se podnosiocu na njegov zahtev. Sud može rešenjem da naloži podnosiocu da spisima priloži prepis isprave.
Ako je isprava priložena u prepisu, sud će na zahtev protivne stranke rešenjem da naloži podnosiocu da podnese sudu ispravu u izvorniku, a protivnoj stranci dozvoliće da se upozna sa njegovom sadržinom. Kad je to potrebno, sud će rešenjem da odredi rok u kome isprava mora da se podnese u izvorniku ili u overenom prepisu, odnosno pregleda.
Protiv rešenja iz ovog člana nije dozvoljena žalba.
), sud će stranci koja nema punomoćnika da vrati podnesak radi ispravke, osim ako zakonom nije drugačije propisano.
Ako sud vrati podnesak stranci radi ispravke ili dopune, odrediće rok od osam dana za ponovno podnošenje podneska.
Ako podnesak bude ispravljen, odnosno dopunjen i podnet sudu u roku određenom za dopunu ili ispravku, smatraće se da je podnet sudu onog dana kad je prvi put bio podnet.
Smatraće se da je podnesak povučen ako ne bude vraćen sudu u određenom roku, a ako bude vraćen bez ispravke, odnosno dopune, odbaciće se.
Ako je podnesak, koji je u ime stranke podneo punomoćnik, odnosno javni pravobranilac ili javni tužilac nerazumljiv ili nepotpun, sud će da ga odbaci.
Ako podnesci ili prilozi nisu podneti u dovoljnom broju primeraka, sud će da ih umnoži o trošku stranke koja je propustila obavezu.
Kao prvi dan roka određenog na dane uzima se dan posle dana dostavljanja ili saopštenja odluke ili posle dana u koji pada događaj od koga se po zakonu računa početak roka.
Rok određen na mesece ili godine završava se onog dana u poslednjem mesecu ili godini koji po svom broju odgovara danu u koji ga je sud odredio ili danu u koji pada događaj od koga se po zakonu računa početak roka.
Ako poslednji dan roka pada na državni praznik ili u nedelju ili u neki drugi dan kad sud ne radi, rok ističe protekom prvog narednog radnog dana.
ovog člana primenjuju se i na rok u kome po posebnim propisima mora da se podnese tužba, kao i na rok zastarelosti potraživanja ili nekog drugog prava.
Podnesak koji je vezan za rok je blagovremen ako je podnet sudu pre isteka roka.
Dan podnošenja podneska upućenog sudu preko pošte preporučenom pošiljkom ili upućenog telegrafskim putem smatra se kao dan podnošenja sudu.
Ako je podnesak upućen telegrafskim putem, smatraće se da je podnet u roku samo ako uredan podnesak naknadno bude podnet sudu ili bude upućen sudu preporučenom pošiljkom u roku od tri dana od dana predaje telegrama pošti.
Ako je podnesak upućen elektronskom poštom, kao vreme podnošenja sudu smatra se vreme koje je naznačeno u potvrdi o prijemu elektronske pošte.
Za lica koja se nalaze u Vojsci Srbije na vojnoj službi i ostala lica koja se nalaze u službi u vojnim jedinicama, odnosno vojnim ustanovama, dan predaje podneska vojnoj jedinici, odnosno vojnoj ustanovi smatra se kao dan podnošenja sudu.
Za lica lišena slobode dan predaje podneska zavodu za izvršenje krivičnih sankcija smatra se kao dan podnošenja sudu.
Ako je podnesak koji je vezan za rok predat ili upućen nenadležnom sudu pre isteka roka, a stigne nadležnom sudu posle isteka roka, smatraće se da je podnet na vreme, ako se njegovo podnošenje nenadležnom sudu može pripisati neznanju ili očiglednoj omašci podnosioca.
Odredbe ovog člana primenjuju se i na rok u kome po posebnim propisima tužba mora da se podnese, kao i na rok zastarelosti potraživanja ili nekog drugog prava.
Ako stranka propusti ročište ili rok za preduzimanje neke radnje u postupku i usled toga izgubi pravo na preduzimanje te radnje, sud će toj stranci na njen predlog da dozvoli da naknadno izvrši tu radnju (vraćanje u pređašnje stanje) kad postoje opravdani razlozi za propuštanje.
Ako se dozvoli vraćanje u pređašnje stanje postupak se vraća u ono stanje u kome se nalazio pre propuštanja i ukidaju se sve odluke koje je sud zbog propuštanja doneo.
Predlog za vraćanje u pređašnje stanje podnosi se sudu kod koga je trebalo da se izvrši propuštena radnja.
Predlog mora da se podnese u roku od osam dana, računajući od dana kad je prestao razlog koji je prouzrokovao propuštanje, a ako je stranka tek kasnije saznala za propuštanje, od dana kad je za to saznala.
Posle proteka 60 dana od dana propuštanja ne može da se traži vraćanje u pređašnje stanje.
Ako se vraćanje u pređašnje stanje predlaže zbog propuštanja roka, predlagač je dužan da istovremeno sa podnošenjem predloga preduzme i propuštenu radnju.
Vraćanje u pređašnje stanje nije dozvoljeno ako je propušten rok iz ovog zakona ili ako je propušteno ročište određeno povodom predloga za vraćanje u pređašnje stanje.
Neblagovremene i nedozvoljene predloge za vraćanje u pređašnje stanje sud odbacuje rešenjem.
Predlog za vraćanje u pređašnje stanje koji nije zasnovan na opštepoznatim činjenicama, a stranka uz predlog nije podnela niti predložila odgovarajuće dokaze ili uz predlog nije preduzela propuštenu radnju, odbaciće sud kao neuredan.
O predlogu za vraćanje u pređašnje stanje odlučuje se, po pravilu, bez rasprave.
Ako sud nađe da je radi pravilnog utvrđivanja činjenica potrebno da se izvedu dokazi zakazaće ročište.
Protiv rešenja kojim se usvaja predlog za vraćanje u pređašnje stanje nije dozvoljena žalba, osim ako je usvojen neblagovremen, nedozvoljen ili neuredan predlog.
Zapisnik se sastavlja o radnjama preduzetim na ročištu.
Zapisnik se sastavlja i o važnijim izjavama ili saopštenjima koje stranke ili drugi učesnici daju izvan ročišta. O manje važnijim izjavama ili saopštenjima neće da se sastavlja zapisnik nego će da se samo stavi službena beleška na spisu.
Zapisnik piše zapisničar.
Sudija može da poveri vođenje zapisnika sudijskom pomoćniku ili sudijskom pripravniku.
U zapisnik se unosi: naziv i sastav suda, mesto gde se vrši radnja, dan i čas kad se vrši radnja, naznačenje predmeta spora i imena prisutnih stranaka ili trećih lica, odnosno njihovih zakonskih zastupnika ili punomoćnika.
Zapisnik sadrži bitne podatke o sadržini preduzete radnje. U zapisnik o glavnoj raspravi naročito će da se unese: da li je rasprava bila javna ili je javnost bila isključena, sadržina izjava stranaka, njihovi predlozi, dokazi koje su ponudile, dokazi koji su izvedeni, uz navođenje sadržine iskaza svedoka i veštaka, kao i odluke suda donete na ročištu.
Zapisnik se sastavlja izradom pisanog teksta na osnovu glasnog diktata sudije, a može i na osnovu stenografskih beležaka ili zapisa načinjenog pomoću uređaja za tonsko ili optičko snimanje.
Stranke imaju pravo uvida u zapisnik i materijal iz
imaju i druga lica čija je izjava uneta u zapisnik, ali samo u pogledu onog dela zapisnika koji sadrži njihovu izjavu.
Ispravke ili dodaci u pogledu sadržine zapisnika koje treba da se izvrše povodom prigovora stranaka ili drugih lica ili po službenoj dužnosti uneće se na kraju zapisnika. Na zahtev ovih lica uneće se i prigovori koji nisu usvojeni.
Snimak mora da sadrži sledeće podatke: naziv i sastav suda, mesto, datum i vreme održavanja ročišta, predmet spora i imena stranaka ili drugih lica, njihovih zakonskih zastupnika ili punomoćnika, kao i podatke o identitetu lica čija se izjava snima i u kom svojstvu se izjava daje. Ukoliko se izjave više lica snimaju, iz snimka jasno mora da se raspozna koje lice je dalo izjavu.
Tonski zapis se, u skladu s odredbama ovog zakona, u roku od osam dana od dana obavljenog snimanja, prenosi u pisani oblik koji mora da sadrži sve što se nalazi u tonskom zapisu. Pisani oblik tonskog zapisa predstavlja zapisnik.
Stranke mogu da traže zapisnik iz stava 1. ovog člana.
Ako se zapisnik iz stava 1. ovog člana i tonski zapis bitno razlikuju po sadržini, stranka ima pravo da podnese prigovor sudiji u roku od osam dana od dana dostavljanja zapisnika.
Sud će po prigovoru stranke iz stava 3. ovog člana, u roku od tri dana rešenjem da izmeni zapisnik iz stava 1. ovog člana ili da odbije prigovor. Protiv tog rešenja nije dozvoljena posebna žalba.
Zapisnik potpisuju predsednik veća, zapisničar, stranke, odnosno njihovi zastupnici ili punomoćnici, tumač i prevodilac.
Svedok i veštak potpisuju svoj iskaz na zapisniku, ako se njihovo saslušanje vrši pred zamoljenim sudom.
Nepismeno lice ili lice koje ne može da se potpiše staviće na zapisnik otisak prsta, a zapisničar će ispod otiska da upiše njegovo ime i prezime i da navede sa kog prsta je stavljen otisak. Ukoliko lice ne može da ostavi otisak prsta, sudija će utvrditi ovu činjenicu u zapisniku i overiti ispod ovog teksta svojim potpisom.
Ako se stranka, zastupnik ili punomoćnik, svedok ili veštak udalji pre potpisivanja zapisnika ili neće da potpiše zapisnik, to će da se zabeleži u zapisniku i da se navede razlog koji je iznet.
O većanju i glasanju sastavlja se poseban zapisnik. Ako je kod suda u postupku po pravnom leku odluka doneta jednoglasno, umesto zapisnika sastavlja se beleška o većanju i glasanju.
Zapisnik o većanju i glasanju sadrži tok glasanja i izreku odluke.
Izdvojena mišljenja priključuju se zapisniku o većanju i glasanju, ako nisu uneta u sam zapisnik.
Zapisnik, odnosno belešku o glasanju potpisuju svi članovi veća i zapisničar.
Zapisnik o većanju i glasanju zatvoriće se u poseban omot. Ovaj zapisnik može da razgleda samo sud koji rešava o pravnom leku u postupku po pravnom leku i u tom slučaju zapisnik će ponovo da se zatvori u poseban omot i na omotu da se naznači da je zapisnik razgledan.
Predsednik veća rukovodi većanjem i glasanjem i glasa poslednji.
Za svaku odluku veća potrebna je većina glasova.
Ako se u pogledu pojedinih pitanja o kojima se odlučuje glasovi raspodele na više različitih mišljenja, tako da nijedno od njih nema većinu, pitanja će da se razdvoje i glasanje će da se ponavlja sve dok se ne postigne većina.
Pismena se dostavljaju neposredno u sudu, preko pošte, lica registrovanih za obavljanje poslova dostavljanja, lica zaposlenog u sudu, drugih državnih organa, lica sa javnim ovlašćenjima ili drugih lica određenih posebnim propisima, na način propisan ovim zakonom.
Lice koje vrši dostavljanje dužno je da na zahtev lica kome se dostavljanje vrši dokaže svojstvo lica ovlašćenog za dostavljanje.
Lica koja dostavljač zatekne na mestu na kome treba da se izvrši dostavljanje dužna su da na njegov zahtev pruže podatke o svom identitetu.
Nadležni organ policije je dužan da na zahtev suda pomogne prilikom obavljanja poslova dostavljanja.
Dostavljanje može da se vrši i elektronskim putem, u skladu sa posebnim propisima.
Dostavljanje elektronskim putem se smatra izvršenim pod uslovom da je takvim načinom dostavljanja moguće da se obezbedi povratni podatak da je lice primilo pismeno.
Potvrda o prijemu pismena dostavljenog elektronskim putem predstavlja odštampani elektronski zapis o danu i času kada je uređaj za elektronski prenos podataka zabeležio da je pismeno poslato primaocu, naziv pošiljaoca i primaoca i naziv pismena.
Stranke mogu da neposredno i blagovremeno upućuju podneske i druga pismena jedna drugoj i da podnesak i druga pismena, zajedno sa dokazom o dostavljanju, podnesu sudu.
Dostavljanje fizičkim licima vrši se na adresu koja je označena u tužbi, odnosno na adresu prebivališta ili boravišta upisanu kod organa nadležnog za vođenje evidencije o ličnim kartama.
Dostavljanje državnim organima, organima autonomne pokrajine i jedinica lokalne samouprave vrši se predajom pismena u prostoriji za prijem pismena ili pisarnici. Kao dan dostavljanja smatra se dan predaje pismena.
Dostavljanje pravnim licima vrši se predajom pismena u prostorijama pravnog lica zaposlenom licu u pravnom licu, odnosno zastupniku pravnog lica na adresu iz javnog registra, odnosno na adresu njegovog prebivališta.
Vojnim licima, pripadnicima policije i zaposlenima u suvozemnom, rečnom, pomorskom i vazdušnom saobraćaju dostavljanje poziva može da se vrši i preko njihove komande, odnosno neposrednog starešine ili rukovodioca, a po potrebi može da im se na taj način vrši i dostavljanje ostalih pismena.
Ako dostavljanje treba da se izvrši fizičkim ili pravnim licima u inostranstvu ili stranim državljanima koji uživaju imunitet, dostavljanje će da se izvrši diplomatskim putem, ako u međunarodnom ugovoru ili u zakonu (
Ako dostavljanje pismena treba da se izvrši državljanima Republike Srbije u inostranstvu, dostavljanje može da se izvrši preko nadležnog konzularnog predstavnika ili diplomatskog predstavnika Republike Srbije koji vrši konzularne poslove u stranoj državi ili preko pravnog lica međunarodno registrovanog za obavljanje poslova dostavljanja.
Dostavljanje pravnim licima koja imaju sedište u inostranstvu a predstavništvo u Republici Srbiji može da se izvrši njihovom predstavništvu.
Dostavljanje punomoćniku advokatu može da se izvrši i predajom pismena licu koje radi u njegovoj advokatskoj kancelariji.
Dostavljanje punomoćniku advokatu može da se izvrši i predajom pismena odraslom članu porodičnog domaćinstva, ako punomoćnik delatnost obavlja u stanu.
Dostavljanje javnom beležniku i izvršitelju može da se izvrši na način propisan
Advokat, odnosno ovlašćeni predstavnik pravnog lica koji preuzima sudska pismena iz sudskog pregratka dužan je da preuzme sva pismena koja su položena u pregradak.
Advokat, odnosno ovlašćeni predstavnik pravnog lica je dužan da pismeno preuzme iz sudskog pregratka u roku od osam dana od dana polaganja u sudski pregradak. Ako pismeno ne bude podignuto u tom roku, dostavljanje se vrši isticanjem pismena na oglasnu tablu suda i dostavljanje se smatra izvršenim po isteku roka od osam dana od dana isticanja pismena na oglasnu tablu suda.
Advokat može da ovlasti lice koje je zaposleno u njegovoj advokatskoj kancelariji da pismena preuzme iz sudskog pregratka.
Dostavljanje se vrši licu kome dostavljanje treba da se izvrši svakog dana na radnom mestu u radno vreme, ili u stanu samo od 7 do 22 sata ili u sudu kad se to lice tamo zatekne ili kada ga sud zbog dostavljanja pozove.
Dostavljanje može da se izvrši i u drugo vreme i na drugom mestu, na osnovu posebne odluke suda koju je dostavljač, na zahtev, dužan da pokaže.
Ako se lice kome se pismeno dostavlja ne zatekne u svom stanu, dostavljanje se vrši predajom pismena nekom od njegovih odraslih članova domaćinstva koji je dužan da primi pismeno.
Ako se dostavljanje vrši na radnom mestu lica kome se pismeno dostavlja, a to lice se tu ne zatekne, dostavljanje će da se izvrši licu koje na istom mestu radi, ako ono pristane da primi pismeno.
Ako dostavljanje nije moglo da se izvrši po odredbama ovog člana, dostavljanje će da se izvrši pribijanjem pismena na vrata stana ili prostorija pravnog lica i time se smatra da je dostavljanje izvršeno.
Predaja pismena drugom licu nije dozvoljena ako ono učestvuje u parnici kao protivnik lica kome se dostavljanje izvršava.
Tužba, rešenje o platnom nalogu, presuda, rešenje protiv kog je dozvoljena posebna žalba i pravni lek dostaviće se lično stranci, odnosno zakonskom zastupniku ili punomoćniku.
Ako se lice kome pismeno mora lično da se dostavi ne zatekne tamo gde dostavljanje treba da se izvrši, pod uslovom da je adresa tačna, dostavljač će da ostavi obaveštenje da pismeno može da se preuzme u sudu u roku od 30 dana od dana pokušanog dostavljanja. U tom slučaju kopija pismena se ističe i na oglasnoj tabli suda.
ovog člana sadrži: ime i prezime lice kome je pokušano dostavljanje, svojstvo u postupku, datum i čas kada je pokušano dostavljanje, adresu na kojoj je pokušano dostavljanje, naznaku da pismeno može da preuzme u sudu u roku od 30 dana, da će kopija pismena biti istaknuta na oglasnoj tabli suda, kao i da će po proteku ovog roka da se smatra da je dostavljanje izvršeno.
Ako lice kome je pismeno upućeno, odnosno odrasli član njegovog domaćinstva, odnosno ovlašćeno lice ili zaposleni u državnom organu ili pravnom licu, bez opravdanog razloga odbije da primi pismeno, dostavljač će da ga ostavi u stanu ili u prostorijama gde lice kome je pismeno upućeno radi ili će pismeno da pribije na vrata stana ili prostorije. Na dostavnici će da se zabeleži dan, čas i razlog odbijanja prijema, kao i mesto gde je pismeno ostavljeno, i time se smatra da je dostavljanje izvršeno.
Stranka je dužna da saopšti sudu adresu protivne stranke kojoj pismeno treba lično da se dostavi.
Ako sud nije u mogućnosti da uruči pismeno na saopštenoj adresi, po službenoj dužnosti pribaviće od nadležnog organa, adresu prebivališta i boravišta stranke kojoj pismeno treba lično dostaviti i izvršiće dostavljanje na tako pribavljenoj adresi, u skladu sa odredbama ovog zakona.
Kad stranka ili njen zastupnik do dostavljanja odluke kojom se postupak pravnosnažno okončava promene adresu, dužni su da o tome odmah obaveste sud.
Ako oni to ne učine, sud će da odredi da se sva dalja dostavljanja u parnici za tu stranku vrše isticanjem pismena na oglasnu tablu suda.
Dostavljanje se smatra izvršenim po proteku roka od osam dana od dana isticanja pismena na oglasnu tablu suda.
Ako punomoćnik, odnosno punomoćnik za primanje pismena do dostavljanja odluke kojom se postupak pravnosnažno okončava promeni svoju adresu, a ne obavesti o tome sud, dostavljanje će da se izvrši kao da punomoćnik nije ni postavljen.
Odredbe iz ovog člana primenjuju se i u postupku po vanrednom pravnom leku.
Stranka ili njen zakonski zastupnik koja odsustvuje duže od 30 dana sa adrese na koju je dostavljanje već izvršeno, dužna je da o tome obavesti sud i odredi punomoćnika za primanje pismena.
Stranku ili njenog zakonskog zastupnika koji se nalaze u inostranstvu, a nemaju punomoćnika u Republici Srbiji, sud će da pozove da u roku od 30 dana od dana dostavljanja poziva odrede punomoćnika za primanje pismena u Republici Srbiji. Ako stranka ili njen zakonski zastupnik ne odrede takvog punomoćnika, sud će stranci na njen trošak da postavi privremenog zastupnika ovlašćenog za primanje pismena i o tome će da obavesti stranku, odnosno njenog zakonskog zastupnika.
Ako punomoćnik za primanje pismena otkaže punomoćje, a stranka ne odredi drugog punomoćnika u roku od 30 dana od prijema obaveštenja o otkazu punomoćja, sud će stranci na njen trošak da postavi zastupnika za primanje pismena i da vrši dostavljanje preko njega, dok ne primi obaveštenje stranke o određivanju novog punomoćnika.
Stranci koja opozove punomoćnika za primanje pismena i istovremeno ne odredi drugog punomoćnika, sud će dostavljanje da vrši isticanjem pismena na oglasnu tablu suda, sve dok ta stranka ne odredi drugog punomoćnika za primanje pismena.
Ako suparničari nemaju zajedničkog zakonskog zastupnika, odnosno punomoćnika, sud može da ih pozove da u određenom roku odrede zajedničkog punomoćnika za primanje pismena. Istovremeno, sud će da obavesti suparničare da će jednog od njih da postavi za punomoćnika za primanje pismena ako oni sami ne odrede takvog punomoćnika.
Potvrdu o izvršenom dostavljanju (dostavnicu) potpisuju primalac i dostavljač, punim imenom i prezimenom uz označenje svojstva primaoca. Primalac će na dostavnici slovima sam da napiše dan prijema.
Ako je primalac nepismen ili nije u stanju da se potpiše, dostavljač će da napiše njegovo ime i prezime i slovima dan prijema i zabeleži na dostavnici razlog zbog koga primalac nije stavio svoj potpis.
Ako primalac odbije da potpiše dostavnicu, dostavljač će to da zabeleži na dostavnici i napiše slovima dan predaje čime se smatra da je dostavljanje izvršeno.
Ako je po odredbama ovog zakona pismeno predato drugom licu, a ne onome kome je pismeno trebalo da se dostavi, dostavljač će na dostavnici da naznači odnos ta dva lica.
Ako je na dostavnici netačno naznačen datum dostavljanja, smatraće se da je dostavljanje izvršeno onog dana kad je pismeno predato.
Kad je postupak u toku, dozvolu za radnje iz ovog člana daje sudija, a kad je postupak okončan, predsednik suda, odnosno zaposleni u sudu koga on odredi.
Ako stranka predloži izvođenje dokaza, dužna je da po nalogu suda unapred položi iznos potreban za podmirenje troškova koji će da nastanu povodom izvođenja dokaza.
Ako izvođenje dokaza predlažu obe stranke, sud će da odredi da iznos potreban za podmirenje troškova polože obe stranke na jednake delove. Ako je sud odredio izvođenje dokaza po službenoj dužnosti, odrediće da iznos položi stranka na koju pada teret dokazivanja činjenice o kojoj se izvodi dokaz.
Ako se u toku postupka stranke sporazumeju da se pokuša medijacija ili sud uputi stranke na postupak medijacije sud će da odredi da iznos potreban za podmirenje troškova ovog postupka polože obe stranke na jednake delove.
Sud će da odustane od izvođenja dokaza ako iznos potreban za podmirenje troškova ne bude položen u roku koji sud odredi. U tom slučaju sud će, s obzirom na sve okolnosti, po svom uverenju da ceni od kakvog je značaja to što stranka nije u roku položila iznos potreban za podmirenje troškova.
Stranka koja u celini izgubi parnicu dužna je da protivnoj stranci naknadi troškove.
Ako stranka delimično uspe u parnici, sud može s obzirom na postignuti uspeh da odredi da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj srazmeran deo troškova.
Sud može da odluči da jedna stranka naknadi sve troškove koje je protivna stranka imala ako protivna stranka nije uspela samo u srazmerno neznatnom delu svog zahteva, a zbog tog dela nisu nastali posebni troškovi.
Sud će, prema rezultatu dokazivanja, da odluči da li će troškove iz
Sud će prilikom odlučivanja koji će troškovi da se naknade stranci da uzme u obzir samo one troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, kao i o iznosu troškova, odlučuje sud ceneći sve okolnosti.
Ako je propisana tarifa za nagrade advokata ili za druge troškove, ovi troškovi odmeriće se po toj tarifi.
Stranka je dužna da nezavisno od ishoda parnice naknadi protivnoj stranci troškove koje je prouzrokovala svojom krivicom ili slučajem koji se njoj dogodio.
Sud može da odluči da zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke naknadi protivnoj stranci troškove koje je prouzrokovao svojom krivicom.
Tužilac će da naknadi tuženom parnične troškove ako tuženi nije dao povod za tužbu i ako je priznao tužbeni zahtev u odgovoru na tužbu, odnosno na pripremnom ročištu, a ako se ne održava pripremno ročište onda na glavnoj raspravi pre nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari.
Tužilac koji povuče tužbu dužan je da protivnoj stranci naknadi parnične troškove, osim ako je povlačenje tužbe usledilo odmah posle ispunjenja zahteva od strane tuženog.
Stranka koja povuče pravni lek dužna je da protivnoj stranci naknadi troškove nastale povodom pravnog leka.
Svaka stranka snosi svoje troškove ako je parnica okončana sudskim poravnanjem ili poravnanjem posle uspele medijacije, osim ako se stranke drugačije ne sporazumeju ili ako je to posebnim zakonom drugačije propisano.
U parnične troškove ulaze troškovi poravnanja koje je pokušano, a nije uspelo i troškovi medijacije koja je pokušana (
Ako u izlučnoj parnici bude usvojen tužbeni zahtev za izlučenje stvari, a sud utvrdi da je tuženi kao poverilac u izvršnom postupku imao opravdanih razloga da smatra da ne postoje prava trećih lica na ovim stvarima, sud će da odredi da svaka stranka snosi svoje troškove.
Suparničari snose troškove na jednake delove. Ako postoji znatna razlika u pogledu njihovog udela u predmetu spora, sud će prema srazmeri tog udela odrediti koliki će deo troškova naknaditi svaki od suparničara.
Suparničari koji su solidarno odgovorni u glavnoj stvari, odgovaraju solidarno i za troškove dosuđene protivnoj stranci.
Za troškove prouzrokovane posebnim parničnim radnjama pojedinih suparničara ostali suparničari ne odgovaraju.
Odredbe o troškovima primenjuju se i na stranke koje zastupa javno pravobranilaštvo. U tom slučaju troškovi postupka obuhvataju i iznos koji bi se stranci priznao na ime nagrade advokatu.
O naknadi troškova odlučuje sud na određeni zahtev stranke, bez raspravljanja.
Stranka je dužna da u zahtevu opredeli vrstu i iznos troškova za koje traži naknadu.
Zahtev za naknadu troškova stranka je dužna da podnese najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima, a ako se radi o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja stranka je dužna da zahtev za naknadu troškova podnese u predlogu o kome sud treba da odluči.
O zahtevu za naknadu troškova sud će da odluči u presudi ili rešenju kojim se okončava postupak pred tim sudom.
U slučaju usmenog objavljivanja presude ili rešenja kojim se nalaže naknada troškova, sud može da odluči da će iznos troškova da odmeri u pismeno izrađenoj presudi, odnosno rešenju, ako rešenje treba da se dostavi strankama.
U toku postupka sud će posebnim rešenjem da odluči o naknadi troškova samo ako pravo na naknadu troškova ne zavisi od odluke o glavnoj stvari.
ovog zakona, ako povlačenje tužbe ili pravnog leka nije izvršeno na ročištu, kao i u drugim slučajevima kada je odluka doneta izvan ročišta, zahtev za naknadu troškova može da se podnese u roku od osam dana od dana dostavljanja obaveštenja o povlačenju tužbe, odnosno dostavljanja odluke.
Ako sud odbaci ili odbije pravni lek, odlučiće i o troškovima nastalim u postupku povodom tog pravnog leka.
Ako sud preinači odluku protiv koje je izjavljen pravni lek ili ukine tu odluku i odbaci tužbu, odlučiće o troškovima celog postupka.
Ako se ukine odluka protiv koje je izjavljen pravni lek i predmet vrati na ponovno suđenje, ostaviće se da se o troškovima postupka povodom pravnog leka odluči u konačnoj odluci.
Odluka o troškovima sadržana u presudi može da se pobija samo žalbom na rešenje ako se istovremeno ne pobija i odluka o glavnoj stvari.
Ako jedna stranka pobija presudu samo u pogledu troškova, a druga u pogledu glavne stvari, drugostepeni sud će jednom odlukom da odluči o oba pravna leka.
Troškove postupka za obezbeđenje dokaza snosi stranka koja je podnela predlog za obezbeđenje dokaza. Ona je dužna da naknadi i troškove protivnoj stranci, odnosno postavljenom privremenom zastupniku.
Ove troškove stranka može naknadno da ostvaruje kao deo parničnih troškova, prema uspehu u parnici.
Sud će da oslobodi od plaćanja troškova postupka stranku koja prema svom opštem imovnom stanju nije u mogućnosti da snosi ove troškove.
Oslobođenje od plaćanja troškova postupka obuhvata oslobođenje od plaćanja takse i oslobođenje od polaganja predujma za troškove svedoka, veštaka, uviđaja i sudskih oglasa.
Sud može da oslobodi stranku i samo od plaćanja takse, u skladu sa posebnim zakonom.
Prilikom donošenja odluke o oslobođenju od plaćanja troškova postupka sud ceni sve okolnosti, a naročito uzima u obzir vrednost predmeta spora, broj lica koje stranka izdržava i prihode i imovinu koje imaju stranka i članovi njene porodice.
Odluku o oslobađanju od plaćanja troškova postupka donosi prvostepeni sud na predlog stranke.
Stranka koja zahteva oslobađanje od troškova dužna je da uz predlog navede činjenice i podnese dokaze kojima se činjenice potvrđuju.
Ako je to potrebno i sam sud može po službenoj dužnosti da pribavi potrebne podatke i obaveštenja o imovnom stanju stranke koja traži oslobađanje, a može o tome da sasluša i stranku.
Protiv rešenja suda kojim se usvaja predlog stranke nije dozvoljena posebna žalba.
), ako je to nužno radi zaštite prava stranke, odnosno ako je to propisano posebnim zakonom.
Sud je dužan da odluči o pravu na besplatnog punomoćnika u roku od osam dana od dana podnošenja predloga, odnosno u roku od osam dana od dostavljanja žalbe drugostepenom sudu.
ovog člana, rok za preduzimanje radnje od koje zavisi zaštita prava stranke teče od dana dostavljanja rešenja kojim je odlučeno o zahtevu stranke za besplatnu pravnu pomoć.
Besplatnog punomoćnika postavlja i razrešava predsednik suda po redosledu sa spiska advokata iz
), iz sredstava suda isplatiće se predujam za troškove svedoka, veštaka, uviđaja i izdavanja sudskog oglasa, kao i nagrada i stvarni izdaci besplatnog punomoćnika.
Rešenje o oslobađanju od plaćanja troškova i o postavljanju besplatnog punomoćnika prvostepeni sud može u toku postupka da ukine ako utvrdi da je stranka u stanju da snosi troškove postupka. Sud će istovremeno da reši da li će stranka potpuno ili delimično da naknadi i one troškove i takse od kojih je ranije bila oslobođena kao i stvarne izdatke i nagradu besplatnog punomoćnika.
ovog člana od strane protivnika stranke koja je oslobođena od plaćanja troškova postupka, sud će da odluči po odredbama ovog zakona o naknadi troškova.
Troškove isplaćene iz sredstava suda naplaćuje po službenoj dužnosti sud pred kojim su troškovi nastali od stranke koja je dužna da ih naknadi.
Ako je protivniku stranke koja je oslobođena od plaćanja troškova postupka naloženo da naknadi parnične troškove, a utvrdi se da on nije u stanju da te troškove plati, sud može naknadno da odredi da troškove iz
ovog člana plati u celini ili delimično stranka koja je oslobođena od plaćanja troškova postupka iz onoga što joj je dosuđeno. Time se ne dira u pravo ove stranke da za ono što je platila traži naknadu od protivnika, s tim što ova stranka ima pravo da traži od protivnika naknadu troškova koje je platila.
Sudovi su dužni da jedan drugome ukazuju pravnu pomoć u parničnom postupku.
Ako zamoljeni sud nije nadležan da preduzme radnju za koju je zamoljen, ustupiće zamolnicu nadležnom sudu, odnosno drugom državnom organu, i o tome će da obavesti sud od koga je primio zamolnicu, a ako mu nadležni sud, odnosno državni organ nije poznat, vratiće zamolnicu.
Ako u jednom mestu postoji više sudova stvarno nadležnih za pružanje pravne pomoći, zamolnica za pružanje pravne pomoći može da se podnese bilo kome od tih sudova, ako posebnim zakonom nije drugačije propisano.
Sudovi međusobno opšte na jeziku koji je u službenoj upotrebi u sudu.
Ako je pismeno sastavljeno na jeziku nacionalne manjine, a upućuje se sudu u kome jezik te nacionalne manjine nije u službenoj upotrebi, uz sudsko pismeno na jeziku nacionalne manjine priložiće se prevod tog pismena na srpski jezik.
Sudovi će da ukazuju pravnu pomoć stranim sudovima u slučajevima predviđenim zakonom, međunarodnim ugovorom, opšteprihvaćenim pravilima međunarodnog prava, kao i ako postoji uzajamnost u ukazivanju pravne pomoći. U slučaju sumnje o postojanju uzajamnosti, obaveštenje daje ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa.
Odredbe ovog zakona važe i za postupanje sa zamolnicom stranog suda za pružanje međunarodne pravne pomoći.
Sudovi pružaju pravnu pomoć stranim sudovima na način propisan u domaćem zakonu. Radnja koja je predmet zamolnice stranog suda može da se preduzme i na način koji zahteva strani sud, ako takav postupak nije protivan javnom poretku Republike Srbije.
Ako zakonom, međunarodnim ugovorom i opšteprihvaćenim pravilima međunarodnog prava nije drugačije predviđeno, sudovi će da uzimaju u postupak zamolnice stranih sudova za pružanje pravne pomoći, samo ako su dostavljene diplomatskim putem i ako su zamolnica i prilozi sastavljeni na srpskom jeziku ili ako je priložen overeni prevod.
Ako međunarodnim ugovorom nije drugačije predviđeno, zamolnice domaćih sudova za pravnu pomoć dostavljaju se stranim sudovima diplomatskim putem. Zamolnice i prilozi moraju da budu sastavljeni na jeziku zamoljene države ili uz njih mora da bude priložen njihov overeni prevod.
Ako u postupku pred prvostepenim sudom u većem broju predmeta postoji potreba da se zauzme stav o spornom pravnom pitanju koje je od značaja za odlučivanje o predmetu postupka pred prvostepenim sudovima, prvostepeni sud će po službenoj dužnosti ili na predlog stranke, zahtevom da pokrene postupak pred Vrhovnim kasacionim sudom radi rešavanja spornog pravnog pitanja.
Sud koji je pokrenuo postupak za rešavanje spornog pravnog pitanja dužan je da zastane sa postupkom dok se ne okonča postupak pred Vrhovnim kasacionim sudom.
ovog zakona treba da sadrži kratak prikaz utvrđenog stanja stvari u konkretnoj pravnoj stvari, navode stranaka o spornom pravnom pitanju i razloge zbog kojih se sud obraća sa zahtevom za rešenje spornog pravnog pitanja. Sud će uz zahtev da priloži i sopstveno tumačenje spornog pravnog pitanja. Zahtev se ne dostavlja strankama na izjašnjavanje.
Ako stranka predloži pokretanje postupka za rešavanje spornog pravnog pitanja, sud može da dostavi predlog drugoj stranci radi izjašnjavanja u roku od 15 dana od dana dostavljanja predloga.
Prvostepeni sud je dužan da uz zahtev za rešavanje spornog pravnog pitanja dostavi i predmet Vrhovnom kasacionom sudu.
Vrhovni kasacioni sud rešava sporno pravno pitanje po pravilima postupka za usvajanje pravnih stavova.
Vrhovni kasacioni sud će da odbije da reši sporno pravno pitanje, ako ono nije od značaja za odlučivanje u većem broju predmeta u postupku pred prvostepenim sudom.
Vrhovni kasacioni sud je dužan da reši sporno pravno pitanje u roku do 60 dana od dana prijema zahteva.
Ako je Vrhovni kasacioni sud rešio sporno pravno pitanje, stranke u postupku u kome se postavlja isto sporno pravno pitanje nemaju pravo da traže njegovo rešavanje u parnici koja je u toku.
Sud će u toku postupka da kazni novčanom kaznom od 10.000 do 150.000 dinara fizičko odnosno od 30.000 do 1.000.000 dinara pravno lice, koje u podnesku vređa sud, stranku ili drugog učesnika u postupku.
Sud će da kazni novčanom kaznom od 10.000 do 150.000 dinara punomoćnika za primanje pismena koji protivno odredbama zakona ne obavesti sud o promeni adrese.
Sud će, na zahtev stranke, da odluči da punomoćnik za primanje pismena naknadi stranci troškove koje je prouzrokovao neopravdanim nedostavljanjem obaveštenja o promeni adrese.
ovog člana shodno se primenjuju odredbe zakona koji uređuje izvršenje krivičnih sankcija.
Ako kažnjeno fizičko lice ne plati novčanu kaznu u roku određenom u rešenju o kažnjavanju, sud će novčanu kaznu da zameni kaznom zatvora, u skladu sa zakonom kojim se uređuje izvršenje krivičnih sankcija.
Ako kažnjeno pravno lice ne plati novčanu kaznu u roku određenom u rešenju o kažnjavanju, primeniće se odredbe zakona kojim se uređuje odgovornost pravnih lica za krivična dela kojima se uređuje izvršenje novčane kazne.
Žalba protiv rešenja o kažnjavanju iz ovog zakona ne odlaže izvršenje rešenja.